Dobrodosao Gost, Registruj se OVDE, i pridruzi se Boemi Forumu.
  • Login:



Dobrodošli na BOEMI FORUM.

Ako je ovo Vaša prva poseta, prvo pročitajte FAQ klikom na prethodni link. Možda ćete morati da se registrujete pre nego što dobijete opcije za postavljanje.

+ Odgovorite na temu
Rezultati 1 do 1 od 1

  Kliknite ovde da odete na prvi post Staff-a u ovoj temi.   Tema: Azra - biografija

  1.   Ovo je poslednja Staff poruka u ovoj temi.   #1
    Zlatni clan
    Serbia
    lilly avatar

    Datum registracije
    07.06.2010
    Lokacija
    Lazarevac
    Godina
    49
    Poruke
    680
    Pol
    Zensko
    Windows XP/2003 Safari
    Teme
    196

    Azra - biografija

    Azra - biografija

    *
    Kontroverzni autor i jedan od najvecih misticara rock scene Branimir Dzoni stulic je rodjen 11. aprila 1953. godine u Skopju. Otac mu je bio vojno lice tako da su seljakanja bila neizbezna popratna pojava profesije. Kljucne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu, gde je studirao na Filozofskom fakultetu. U pocetku karijere cesto je nastupao sam, sa akusticnom gitarom i to pretezno po zurkama gde je izvodio svoje, ali i tudje pesme raznih zanrova. U to vreme napisao je dobar deo pesama koje su se kasnije nasle na ranim albumima Azre.

    Prva grupa koju je osnovao se zvala Balkan Sevdah Bend. cinili su je dugokosi momci sa akusticnim gitarama i jedna pevacica. Svirali su sve, od Dzonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka, do The Beatles. Vremenom se bend sve vise okrece rocku, i kroz njega je proslo mnogo muzicara.

    Januara 1977. godine Dzoni je odlucio da promeni naziv grupe u Azra. Ime je odabrano po pesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znaci devica. I pod novim imenom su ceste promene u grupi tako da sezone '77. i '78. godine nastupa sa Jurom Stublicem, Jurijem Novoselicem, Marinom Pelajicem i Mladenom Juricicem. Jura i Dzoni, kao dve jake autorske licnosti, nisu mogli dugo da izdrze pod istim krovom, pa se citava ekipa odvaja od Dzonija i formira sastav Film. U to vreme Dzoni postaje clan Parnog valjka, ali ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druzenja su ostali zabelezeni na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendic Hus, lider grupe, imao obicaj da obradjuje Dzonijeve pesme. Tako su i nastale verzije "Jablan" i "Kad Miki kaze da se boji".

    Vrativsi se ideji Azre, Dzoni za stalnog saradnika prihvata bubnjara Borisa Lajnera koji je u to vreme svirao sa grupom Haustor. Dugo su trazili adekvatnog basistu, tako da su se za prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A sta da radim". U studiju su im pomogli Zlatko Miksic Fuma, basista Parnog valjka, pratece vokale pevao je Mladen Juricic, gitarista Filma, Husein Hasanefendic je svirao gitaru i obavio produkciju, a elektricnu violinu je svirao izvesni Relja. Debi singl pokrece prve pozitivne kritike. Pesma "Balkan" koju je Dzoni napisao po povratku iz vojske, 1974. godine nosi u sebi sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Dzoni pod uticajem punka i novog talasa izmenio. Na te promene dosta je uticao prvi nastup Pankrta u Zagrebu. Azri se uskoro pridruzio basista Miso Hrnjak. Trio koji je snimio kljucne ploce Azre bio je formiran. Dzoni je nastavio sa svojom idejom partizanskog proboja, tako da je grupa tokom leta svirala po trgovima na moru kaleci se u direktnim kontaktima sa slucajnom ili namernom publikom.

    Debi album snimaju u prolece 1980. godine a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec jer je Hus bio zauzet. Rezultat je u producentskom smislu bio mrsav jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo pa se ta ploca smatra jednim od najjacih debija u YU rocku. Tokom dvanaest numera Dzoni demonstrira prastave gitare, uticaj belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuce, gotovo bolno pevanje i tekstove sa temama koje dotadasnja scena nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Dzoni je izbegao da snimi pesme sa jacim politickim temama, ostavljajuci ih za sledeci album. Na debiju se naslo dosta ljubavnih pesama i citava ploca je posvecena devojci Graciji, kojoj je napisao i upecatljivu, gotovo nervoznu baladu "Gracija". Kada je debi album stigao u prodavnice, publika je vec uveliko znala sve pesme, tako da je na koncertima grupa odlicno prolazila.

    Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Dzoni je krenuo sa prekrajanjem i dopunjavanjem pesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove. Dzoni je vec u to vreme ispoljio svoj naglasen individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebackih grupa u Domu omladine, organizovanih u paketu pod nazivom "Pozdrav iz Zagreba" januara 1981. godine. Nekoliko nedelja kasnije dosli su u Beograd i tokom tri dana sa pet koncerata trijumfovali su u SKC-u.

    Sledeci potez bio je singl sa pesmom "Lijepe zene prolaze kroz grad" otpevanom delimicno u slengu. Plocu je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani nasao se instrumental "Suzy F." za koji je Dzoni imao tri verzije teksta, ali su odbacene jer je zvucalo "Kao da pjeva Aco Stojkovic na ljetnjoj basti 1938. sa leptir masnom" (citat Dzonija).

    Singl je ujedno bio najava za dupli album "Suncana strana ulice". Producirao ga je sam Dzoni sto ce kasnije redovno ciniti. Medju dvadeset cetiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda. Plocu otvara vinjeta "041" kao uvod u price koje slede. U ljubavnim pesmama "Ne reci mi dvaput", "Izmedju nas", "Gospodar samoce", "Suncana strana ulice", Dzoni je nezan, muzicki se oslanja na akustiku i novouvedene duvacke instrumente. Suprotno tome, politicke pesme gotovo nekontrolisano su pokuljale. Od gorke "Uzas je moja furka", preko tada aktuelnih "Poljska u mom srcu", "Kurvini sinovi", "Uvijek ista prica", Dzoni je progovorio o temama o kojima se ustrucavao da peva na debiju. Jugoton je jedino insistirao da se uz tekst pesme "Kurvini sinovi" dopise da je upucena "imperijalizmu i hegemoniji", ma sta to znacilo. Na ploci se prvi put nasao jedan tekst koji nije Dzonijev. Rec je o "Pit, i to je Amerika" koji je napisao Mile Rupcic za istoimenu monodramu. Jedna od najsnaznijih pesama je "Odlazak u noc" gde je u uobicajeno kabastoj verbalnoj formi Dzoni opisao svoju urbanu paranoju. Radeci na albumu, trojka se homogenizovala, a vecu pevacku ulogu dobili su i drugi clanovi. Miso Hrnjak je otpevao "Kad Miki kaze da se boji", a Lajner je bio podrska u pratecim vokalima. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak Bencic, saksofon, Franjo Vlahovic, truba i trombon, Nikola santro, trombon i Mladen Juricic, usna harmonika.

    Posle turneje po Jugoslaviji, koja je trajala tokom leta i jeseni, Azra je u zagrebackom klubu Kulusic oktobra 1981. godine odrzala sedam koncerata koji su snimani za trostruki zivi album "Ravno do dna". Tih veceri definitivno su potvrdili status predvodnika. Dzoni se na tim visecasovnim nastupima gotovo nije obracao publici. Povremeno je u zaru svirke sutirao pojacala i tvrdoglavo je odbijao da izadje na bis. Snimak sa koncerta odrzanog 21. oktobra objavljen je na zivom albumu marta sledece godine. Ostvarivsi zelju da ponovo snimi neke stare pesme za koje je smatrao da su u studiju upropascene, bazirao je program na tom materijalu. Ipak, predstavljene su i nove pesme: "Rodjen da budem sonjo", "Nedjeljni komentar" (sa uputstvom da je posvecena lokalnim bogovima), "Prokleto ljut" i druge. Uoci izlaska ploce, Azra je odrzala sedam rasprodatih koncerata u beogradskom SKC-u. Tada je vec izlazio na bis. Jedne veceri im se prikljucio Vlatko Stefanovski u pesmama "Balkan", "Lijepe zene prolaze kroz grad" i "Obrati paznju na posljednju stvar". Publika ih je zvala opet, pa su na binu izasli svi clanovi grupe Leb i sol sa Dzonijem i zaprzili "Slow Down" Claptona. Na zivoj ploci je Azra reprezentativno predstavljena i prosto neverovatno deluje da su mesec dana uoci beogradskih nastupa bili na ivici raspada. Naime, pred koncert u Ljubljani doslo je do svadje pa je na bini Dzoni razlupao gitaru i pojacalo. Sukob je brzo izgladjen i oni su nastavili dalje.

    Sledeci, dupli album "Filigranski plocnici" izlazi vec juna iste godine. Na njemu su politicki komentari jos direktniji. "Tko to tamo pjeva" upucena je drugu Titu, "68" propalim revolucionarima, "Pavel" romanticnim revolucionarima, "Gorki okus" politickim prognanicima, tacnije nastala je povodom zabrane zbirke pesama "Vunena vremena" i hajke na autora Gojka djoga. Ploca sadrzi i ljubavne pesme "Volim te kad pricas", "Kao ti i ja", "Ne prodajem nasmijesenog psa" u kojoj peva Lajner. Tu fazu rada zaokruzuje singl "E pa sto", posle koga grupa krece silaznom putanjom.

    Vec januara 1983. godine Dzoni u Frankfurtu snima plocu "Kad fazani lete" i to sam sa Lajnerom, jer je Hrnjak napustio grupu ali i muziku posvetivsi se religioznoj sekti. Vec zreo kao autor, Dzoni grabi utabanom stazom sto je najpreglednije u pesmama "Andjeli", "Plavi golub", "Nemir i strast", "sticenik".

    Slicna je i sledeca ploca "Krivo srastanje" nastala sa Lajnerom godinu dana kasnije, takodje u Frankfurtu. Sem njegovih pesama tu je obrada stare narodne "Klincek stoji pod oblokom". Posle te ploce, Lajner redje radi sa Dzonijem. Paralelno delujuci sa brojnim zagrebackim sastavima, Lajner, basista Srdjan zljebacic Saher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juricic (ex Film) formiraju grupu Vjestice.

    Posle ploce "Krivo srastanje", Dzoni se preselio u Holandiju gde je snimio trostruki album "It Ain't Like In The Movies At All" na kome se nalaze nove, ali i puno starih pesama prepevanih na engleski.

    Sledecu plocu "Izmedju krajnosti" radi u Zagrebu sa Lajnerom, Jurom Padjenom (ex Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom) i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) koji je sa njim dosao iz Holandije. I na ovoj ploci ima dosta obrada, pretezno starih narodnih pesama, a kao najuspesnije se izdvaju "Adio Mare" Vlahe Paljetka i "Zadovoljstina" po motivima "I Can Get No Satisfaction" The Rolling Stones.

    Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji snimila cetvorostruki zivi album "Zadovoljstina" koji se pojavio u bogatoj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pesama, dodata je i knjizica "Anonymous eprigrams" sa Dzonijevim poetskim radovima. Na albumu se pored starih pesama, nalazi serija novih, ali to su pretezno obrade stranih autora.

    Sledeci album je solisticki, dupli "Balkanska rapsodija" i Dzoni ga snima u Zagrebu 1988. godine uz producentsku pomoc Australijanca Teodora Janija (Theodore Yannie). Ploca je sklopljena po slicnom principu kao i prethodne. stulic malo peva na engleskom, malo se dotice makedonskog folklora, ali i domace pop istorije. Tako je obradio pesmu "Trazi mene" sastava S vremena na vreme. U to vreme, na svirke je sa njim kao tehnicar isao Srdjan Saher, pa su se na ploci nasle dve pesme koje su potpisali on i stulic. Jedna od te dve "Ti znas da putujem s tim" se kasnije, pod nazivom "Precesto" pojavila na albumu Vjestica "Bez tisine!" (Plavi pilot 1991.).

    Plocu "Balegari ne vjeruju sreci" Dzoni je snimio pocetkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su cinili Jura Padjen, Tomislav sojat i Branko Knezevic. Sa nje se izdvajaju obrade "Lilly Of The West" iz repertoara Boba Dylana koja je u Dzonijevom prepevu dobila naziv "Usne vrele visnje", kao i "Leute moj" Tome Bebica. stulic je efektan i u svojim pesmama "Voljela me nije nijedna" i "Meni se duso od tebe ne rastaje". Posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990. godine grupa prestaje da postoji.

    Tokom sledece godine stulic u Sarajevu i Holandiji snima plocu "Sevdah za Paulu Horvat", ali se materijal na CD-u pojavljuje tek 1995. godine. U skrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, tu se pored tradicionala "Jovano Jovanke", "Dimitrije sine Mitre" nalaze "Otac moga oca" na tekst Milovana Vitezovica, "Prica o kralju" na tekst Ljubivoja Rsumovica, "Partizan" iz repertoara Lenarda Koena i druge.

    Veci deo 1991. godine stulic je proveo u Beogradu a potom se vratio u Holandiju. U jesen 1995. godine opet je nekoliko meseci u Beogradu. Na Sajmu knjiga promovise svoj prevod knjige "Bozanska Ilijada", radi konacni miks nekih pesama koje izlaze na duplom disku "Anali", a izdavacka kuca Komuna postupno objavljuje njegove ploce na diskovima. Na CD-u "Balegari ne vjeruju sreci" koji je objavljen 1996. godine kao bonus su se nasle obrada "Moj galebe" A. Runjica iz repertoara Olivera Dragojevica i "Mokre ulice" koje je Dzoni komponovao zajedno sa Dejanom Cukicem. Na snimanju te pesme, pored stulica i Cukica, ucestvovali su Dragan Mitric, klavijature, Marija Mihajlovic, vokal i Enes Mavric, harmonika.

    Tokom devedesetih i Croatia records je veci deo ploca Azre objavila kao reizdanja na CD-u. stuliceve pesme su predstavljene u knjigama "Filigranski plocnici" (Azra music 1982.) i "Big Bang" (samostalno izdanje 1985.) u kome su svi tekstovi pesama od 1979. do 1984. godine kao i sest ranije neobjavljenih. U Antologiji rock poezije "Pesme bratstva i detinjstva" (Nova 1993.), stulic je zastupljen sa dvadeset jednom pesmom. Spotovi i koncerti grupe objavljeni su na video kasetama: "Zadovoljstina", snimak sa koncerta u zagrebackom Domu sportova iz 1987. godine i "Klincek stoji pod oblokom" (Jugoton 1990.).

    Diskografija:
    *
    singlovi:
    "Balkan" / "A sta da radim" (Suzy 1979.)
    "Lijepe zene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzy F." (Jugoton 1980.)
    "djoni, budi dobar" / "Tesko vrijeme" (Jugoton 1982. koncertni)
    "E pa sto" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton 1982.)
    "Nemir i strast" / "Dovidjenja na vlaskom drumu" (Jugoton 1983.)
    albumi:
    "Azra" (Jugoton 1980.)
    "Suncana strana ulice" (Jugoton 1981. dupli)
    "Ravno do dna" (Jugoton 1982. trostruki koncertni)
    "Filigranski plocnici" (Jugoton 1982. dupli)
    "Singl ploce 1979. - 1982." (Jugoton 1982.)
    "Kad fazani lete" (Jugoton 1983.)
    "Krivo srastanje" (Jugoton 1983.)
    "It ain't like in the movies at all" (Diskoton 1986. trostruki)
    "Kao i jucer - Singl ploce 1983. - 1986." (Jugoton 1987. kompilacija)
    "Izmedju krajnosti" (Jugoton 1987.)
    "Zadovoljstina" (Jugoton 1988. cetvorostruki koncertni)
    Dzoni stulic solo:
    "Balkanska rapsodija" (Jugoton 1989. dupli)
    "Balegari ne vjeruju sreci" (Jugoton 1990.)
    "Sevdah za Paulu Horvat" (Komuna 1995. CD)
    "Anali" (Komuna 1995. dupli CD)
    "Blase" (Hi Fi Centar 1997.)


    Azra II

    Glazbeni kriticari danas cesto znaju Azru etiketirati kao ''obaveznu glazbenu lektiru'', medjutim za razliku od tako svrstanih knizevnih djela, bilo kakve podatke o Azri je ipak malo teze pronaci. Stoga cu pokusati sadasnjoj i buducoj Azrinoj publici malo pribliziti neke stvari vezane uz sam nastanak i rad benda, jer ''po broju iznimnih pjesama, sjajnih albuma i neporecivih remek-djela Azra i stulic su jedinstveni''.

    Branimir Johnny stulic, lider grupe, rodjen je u Skopju, u Makedoniji, zemlji gdje ''vjecno sunce sja'', 1953. godine. On je zarana primoran na ceste promjene prebivalista zbog prirode oceva posla (casnik), te kljucne godine odrastanja i afirmacije provodi u Zagrebu, gdje je upisao Filozofski fakultet ali ''samo da bi zadovoljio starce''. Vec se tada gotovo fanaticki odlucuje baviti glazbom. Vazno je reci da su na njega najvise utjecali ''Beatlesi'', ali prvenstveno radi ideje benda. Isto tako bio je lud za sevdahom sto se ocitovalo u prvoj fazi njegova glazbena rada kada je osnovao ''Balkan Sevdah Band''. Svirali su gotovo sve od njegovih vlastitih pjesama, narodnjaka, pa do ''The Beatles''. Pod utjecajem novog vala (''new wawe''), vremenom se bend sve vise okrece rocku i kroz njega prolazi mnogo razlicitih glazbenika. Nakon sto su postali poznatiji rock'n'roll sastav, mijenjaju ime u ''Azra'' (djevica), po istoimenoj poemi Heinricha Heinea, 1977. godine.1977./78. grupa nastupa u postavi stulic - Stublic - Pelajic - Novoselic - Juricic, ali se ubrzo ostatak grupe odvaja od stulica i formira novi sastav - ''Film''. Nakon toga stulic postaje clanom ''Parnog valjka'', ali ni ta suradnja nije dugo potrajala. Vrativsi se ''Azri'' stula kao bubnjara uzima Borisa Lajnera tada clana ''Haustora'', ali ne uspijevajuci naci adekvatnog basistu, za prvi interview, da bi izgledali kao trio - slikali su se s psom!


    Prvi singl snimaju 1979. godine s Huseinom Hasanefendicem - Husom kao producentom, koji je ujedno svirao gitaru. Jos su im pomogli i Zlatko Miksic - Fuma, Mladen Juricic i Relja. Na tom singlu su izasle pjesme ''Balkan'' i ''A sta da radim'' koje su potakle i prve pozitivne kritike. Ubrzo nakon toga im se pridruzio i basista Miso Hrnjak. Na ljeto iste godine grupa svira po trgovima, na moru kaleci se u direktnim kontaktima sa slucajnom ili namjernom publikom.

    Debi album ''Azra'' snimaju 1980. godine pod producentskom palicom veterana Drage Mlinarca. Taj album se smatra jednim od najjacih debija u ''nasoj'' rock-glazbi, te im osigurava vodece mjesto na domacoj rock-sceni. stulicevi tekstovi su usmjereni na mogucnost komunikacije i njezinu nuznost (''Uradi nesto'', ''Vrijeme odluke''), odnosno ljubavne tematike (''Gracija'', ''Tople usne zene''), ali sa posebnim, sebi svojstvenim izricajem.

    1981. godine kao uvod za novi album Azra objavljuje singl ''Lijepe zene prolaze kroz grad'', kojeg takodjer producira Hus i svira gitaru u maniri britanske blues-scene. Nedugo zatim izdaju novi dupli album ''Suncana strana ulice'', sa raznovrsnijim temama. Prvi put Johnny ubacuje i komentare politicke naravi (''Uzas je moja furka'', ''Kurvini sinovi''). U ljubavnim pjesmama (''Izmedju nas'', ''Ne reci mi dvaput'', ''Gospodar samoce'', ''Suncana strana ulice'') uvodi i puhacke instrumente u izvedbi Sedak-Bencica, Vlahovica, Santre i Juricica. Na albumu su znacajne i pjesme u kojima Johnny obradjuje svoju urbanu paranoju (''Odlazak u noc'', ''Kad Miki kaze da se boji''), te one u kojima obradjuje problem individualne zapostavljenosti (''Pametni i knjiski ljudi'', ''Pit - i to je Amerika''). Producent albuma je Branimir stulic sto ce kasnije uostalom i redovito ciniti.

    Iste godine grupa odrzava sedam koncerata za trostruki zivi album ''Ravno do dna''. Osim starih pjesama tu je i mnostvo novih ostvarenja (''Ravno do dna'', ''Nedeljni komentar'', ''Ostavi me nasamo'', ''Sjaj u kosi'', ''Plavo - smedje''). Ovaj album po neposrednosti i energiji glazbe pruza pravu sliku Azre.

    1982. godine izdaje se i drugi dupli album ''Filigranski plocnici'' te treci singl, u kojima stulic od izravne energicne emotvnosti prelazi prema prikazu unutrasnjeg emotivnog stanja, ali s odredjenom distancom. Album sadrzi politicke (''Tko to tamo pjeva'', ''68.'', ''Pavel'', ''Gorki okus''), ljubavne (''Kao ti i ja'', ''Volim te kad pricas''), te pjesme u kojima se stulic okomljuje na standardne drustvene norme (''Put za Katmandu'', ''E pa sto'', ''Sloboda''). Na albumu veliki znacaj imaju puhacki instrumenti u izvedbi Miroslava Sedaka-Bencica.

    1983. godine grupu napusta Miso Hrnjak, basista koji odlazi u Jehovine svjedoke, te sljedece dvije godine stulic i Lajner sami snimaju albume u Njemackoj. To su ''Kad fazani lete'' i ''Krivo srastanje'' u kojima Johnny ulazi u dubine ljudskih misli i pobuda (''Kao i jucer'', ''Duboko u tebi'', ''Flash''), ili se buni protiv prevladavajuceg nacina misljenja (''3N'', ''Mon ami'', ''No comment'', ''Kad fazani lete''), ili donosi zvuk teskih, punih rock-gitara (''Andjeli'', ''sticenik'', ''Nemir i strast''). Na albumu se prvi put pojavljuje i obrada jedne narodne pjesme - ''Klincek stoji pod oblokom''.

    Zatim odlazi u Nizozemsku gdje stvara nove pjesme te stare prevodi na engleski jezik, s ciljem izdavanja u Nizozemskoj.

    To mu ne polazi za rukom, te izdaje album kod nas pod nazivom ''It aint like in the movies at all''.

    1987. s Lajnerom, Juricom Padjenom i Stephenom Kippom, kojeg je doveo iz Nizozemske, snima novi album ''Izmedju krajnosti'' koji sadrzi uglavnom obrade pjesama (''Zadovoljstina'' - ''Satisfaction''- ''Rolling Stones'', ''Adio mare''- Vlaho Paljetak) te neke njegove nove uratke (''Izlazak iz kome'', ''Vase velicanstvo'').

    1988. snima cetverostruki mega-album ''Zadovoljstina'', s luksuznom opremom i istom postavom. Mnostvo starih stvari te mnostvo obrada stranih autora znacajke su tog albuma.

    Nakon toga stulic snima solisticke albume: ''Balkanska rapsodija'' (''Tesko ovo zivot''), ''Balegari ne vjeruju sreci'' (''Voljela me nije nijedna'', ''Men se duso od tebe ne rastaje'', ''Usne vrele visnje'' - obrada ''Lilly Of The West'' iz repertoara apsolutne legende i veterana, genijalnog Boba Dylana) u kojima mijesa makedonski folklor, engleski jezik i domacu pop-povijest.

    1990. grupa nakon koncerta na Hvaru i formalno prestaje postojati.

    Devedesetih godina stulic izdaje dva albuma ''Sevdah za Paulu Horvat'' i ''Anali'', koji su kvalitetno daleko ispod njegovog ranijeg opusa. No stuliceva glavna preokupacija jest prijevod Homerove ''Ilijade'' koji je i dovrsio 1995. godine pod nazivom ''Bozanska Ilijada''. 1997. godine stulic izdaje album ''Blase'' kojime se, prema kritici, vraca standardima ranijeg rada.

    stuliceve pjesme su objavljene u knjigama ''Filigranski plocnici'' i ''Big bang'', njegovi lirski pokusaji ''Anonymus Epigramus'', kao dodatak ''Zadovoljstini'', a koncerti na video - kazetama ''Zadovoljstina'' i ''Klincek stoji pod oblokom''.

    Branimir Johnny stulic jedna je od najkontroverznijh licnosti u hrvatskom rocku uopce. Njegove pjesme jos otpocetka su imale dvojaki ucinak na publiku. Jedni su ismijavali njegovo umijece sviranja gitrare, nacin pjevanja, nerazumljive tekstove dalekih metafora koji su ''intelektualno buncanje i isprazno politiziranje po svaku cijenu''. Drugi su bili porazeni neposrednoscu muzike, energije i poetike, covjeka koji je uhvacene djelice gradskoga ocaja ponovo povezivao u stvaran svijet svojih pjesama dajuci ga u sirokom registru tonova, od straha i bijesa do delikatne ljubavi. Genijalac ili sebicni egocentrik? citajuci njegove interviewe vidimo da doista ispada da je ovo posljednje ("Mozda ce zvucati egoisticno, ali Azra je uvek bila posebna. Rekoh ti, nemoj mene pitati o tim stvarima."), npr. za druge bendove govori da su imali po par dobrih stvari, ali on ih je kaze imao sezdeset. Pa znam da zvuci egoisticno, ali Johnny (sjetimo se samo grafita: ''Johnny je bog'' i ''Johnny vrati se, Jajo nas jebe''), zivuca legenda, definitivno ima razloga za takvo ponasanje - iz njegova eksplozivnog nezaustavljivog stvaranja nastale su neke od najboljih, po mom osobnom skromnom misljenju, pjesama i albuma uopce.


 
+ Odgovorite na temu

Oznake za ovu temu

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke