Dobrodosao Gost, Registruj se OVDE, i pridruzi se Boemi Forumu.
  • Login:



Dobrodošli na BOEMI FORUM.

Ako je ovo Vaša prva poseta, prvo pročitajte FAQ klikom na prethodni link. Možda ćete morati da se registrujete pre nego što dobijete opcije za postavljanje.

+ Odgovorite na temu
Rezultati 1 do 1 od 1
  1. #1
    Amateri
    Bosnia Herzegovina
    Habibi32 avatar

    Datum registracije
    23.11.2011
    Poruke
    32
    Pol
    Musko
    Windows Vista Mozilla Firefox
    Teme
    13

    Zekija Cuturic - Biografija

    Ako bi se kojim slučajem desilo da se u Art kući sevdaha uskoro na vidnom mjestu ne istakne i mjesto istaknute interpretatorke sevdalinki Zekije Čuturić, onda će potpisnik ovih redova to doživjeti i doživljavati i kao vlastiti poraz, ali i kao poraz u osnovni sjajnog i dobro zamišljenog koncepta te kuće, odnosno muzeja.

    Sticajem sretnih profesionalnih i nekih drugih okolnosti, upoznao sam uglavnom sve najbitnije baštinike sevdalinki moga vremena, ali jednostavniju i prostodušniju, dobronamjerniju, pa i dražu interpretatorku, osim nekoliko izuzetaka, od Zekije Čuturić nisam do sada upoznao. Često uz imena nekih razmetljivaca i hvalisavaca znam prilijepiti apstraktnu imenicu koju je u jezike balkanskih prostora još spočetka prošloga stoljeća uveo dragi Krleža. To je japajakanje. Ja, pa opet ja.

    U Zekije Čuturić toga nema. U nje imaju one, oni, imaju vrhunski i dragi baštinici sevdalinke, imaju oni radosni pojedinci i pojedinke koje kada čuje kako pjevaju ili kad ih gleda na javnim nastupima, u njoj izazivaju ushit. To je, mislim, jedina pjevačica koja kada sluša Eminu Zečaj ili Bahriju, recimo, nekontrilirano vrisne ili brizne u radosni plač.

    Jednu, sada slavnu pjevačicu, na početku njene karijere, podučavao sam da o kolegicama i kolegicama govori samo najbolje. Činila je to u početku, a onda je, kada je stekla nešto popularnosti, odletjela o samodopadljivo japajakanje. Zekija Čuturić ide u red onih malobrojnih drugih. Zna se istinski radovati, i vrlo znalački zna prepoznati dobro i kvalitetno. Zna, što bi se narodski reklo, prepoznati žito od kukolja.

    Mogla je napraviti i znatno blistaviju karijeru od ove koja traje oko pet decenija. O razlozima zbog kojih nije napravila i više, a imala je sve preduslove, reći ću koju riječ nešto kasnije. Najprije, u svoje vrijeme bila je jedna od najljepših žena jugoslovenske estrade (zvali su je PGJ, a to pripadnici njene generacije dobro znaju šta znači), a uz to bila je i ostala interpretatorka sa jednim od naumilnijih glasova na ovim prostorima.

    Naposlijetku, bila je decenijama uposlenica nekada slavnoga Radio-Sarajeva, pa je već i iz te pozicije mogla razvijati i paralenu karijeru. A nije. I upravo činjenica što je bila uposlenica u toj medijskoj kući, koliko god to apsurdno zvučalo, predstavljala je tokom njene veoma duge pjevačke karijere, u isto vrijeme i njezin najveći hendikep.

    Riječ je o obzirima, o strahovima od mogućeg prigovora o zloupotrebi položaja, riječ je o jednom moralnom principu: šta god bi i kako god bi nešto snimila za arhiv, pribojavala se da da će joj neko prigovoriti kako je njoj lahko, jer je uposlenica u Radio-Sarajevu. S tom činjenicom ova darovita i izrazito lijepa žena, bila je svakodnevno suočena i u tome treba tražiti razloge šta ona ni izdaleka, u mjeri u kojoj je mogla, nije obogatila arhiv Radio-Sarajeva većim brojem snimaka koji bi ostali i za neke buduće generacije.

    To ne znači da nije snimala, ali znači da je snimala manje nego što je mogla i što je trebala. Jer, moglo bi se reći, i nije bilo pjevačkog zadatka u oblasti narodne muzike s kojim se Zekija Čuturić nije mogla uhvatiti ukoštac. Usuđujem se tvrditi da njeni snimci sevdalinki kao što su "Umihana Hadži-Jusufova", "Prošetale tri djevojke", "Djevojka je zelen bor sadila", "Savila se vita loza vinova", ali i sandžačke "Po Taslidži pala magla", "Istiha me glava boli" i "Da mi je znati, Bože moj" predstavljaju zvjezdane trenutke i njene i tadašnje Muzičke produkcije Radio-televizije Sarajevo.

    Zaobilazila je i festivale, pa i diskografiju, pa i novkomponovane pjesme. Za sobom ima tek nekoliko diskografskih ostvarenja. Za ovu priliku izdvojio bih njenu prvu singl ploču pod naslovom "Safikada", snimljenu početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća. Naslovnu pjesmu "Safikada" napisao je pokojni Vlado Dijak, a muziku je komponovao prerano preminuli Vlatko Marković. Ta sjajna balada drži u pamćenju jednu potresnu banjalučku legendu o ljubavi i ženskoj vjernosti.

    Navodim to radi budućih istraživača naše baštine, muzike i tragova koje su neki pokušali izbrisati. I to je, rekoh, jedan od njenih malobrojnih, ali vrlo uspješnih izleta u novokompčonovane vode. Bio je to, na izvjestan način, i ustupak dvojici radnih kolega, nažalost danas pokojnika. Dijaka i Markovića.

    Moglo bi se, dakle, reći da je Zekija Čuturić prije svega bila radijska pjevačica. I to ne obična, nego veoma dobra pjevačica koju su resili izuzetna muzikalnost i veoma lijepo obojen glas. Koliko su joj obaveze i mogućnosti dozvoljavale, bavila se i prikupljanjem narodnog blaga. Arhiv slavnog Radio-Sarajeva obogatila je i nekim pjesmama koje je zapisala u unutrašnjosti BiH. Izdvaja se pjesma iz njenog zavičaja OJ DUBICE, B'JELA GOLUBICE. U njene nezaboravne interpretacije prije svih idu pjesme „Umihana Hadži-Jusufova" "Akšam mrače moj po Bogu brate" i "Djevojka je zelen bor sadila".


    Ko u budućnosti bude horvao po muzičkim arhivama Bosne i Hercegovine, kada naiđe na ime Zekije Čuturić, možda neće ni znati da je ova skromna žena, uz mnogo obiteljskih drama, pokušavala koliko je mogla, dati vlastiti doprinos očuvanju muzičkih stečevina naroda kojem je pripadala. Nije bilo sreće da dadne i više, jer je, uz dar kakav je imala, stvarno mogla dati znatno više. Ali i to što je dala svojim kao paperje mehkim glasom dovoljno je da bude zapamćena i da ne smije biti zaobiđena.

    Poslije svega kazanoga, zar su potrebni ubjedljiviji razlozi da i ova istaknuta interpretatorka u Art kući sevdaha zauzme mjesto koje joj tamo sigurno pripada. U tome redu za mjesto ima još onih koji čekaju. Među prvima u tome redu svakako je divna žena Zekija Čuturić.

    Danas ona živi skromno, samozatajno i povučeno. I vrlo, vrlo gordo!

    Autor: Vehid Gunić.


 
+ Odgovorite na temu

Oznake za ovu temu

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke